S novom godinom popustio sam i ja. Već dugo se opirem otvaranju Facebook i Twitter profila i aktivnom korištenju istih. Na kraju priznajem poraz, evo i mene u bespućima društvenih mreža.

Svojevremeno sam se opirao i mobitelu. Na kraju sam morao popustiti. Moja dostupnost i mogućnost dogovora neovisno o mjestu na kojem se nalazim, vremenu ili okolnostima postala je u jednom trenutku barem jednako važna kao privatnost i mir koji sam imao bez gsm signala. Danas ne mogu niti zamisliti kako bih bez mobitela organizirao i riješio svoje svakodnevne poslovne obaveze, iako i dalje smatram da nam je društvo prije vremena mobitela funkcioniralo puno bolje i uz bitno manje stresa, a uz samo malo slabiju organizaciju vremena nego danas. Jednostavno, nekada smo se morali bitno bolje organizirati unaprijed da bi stvari dobro funkcionirale, dok se danas pouzdamo u ovu malu komunikacijsku škatulju i onda poludimo kada u zadnjem trenutku ostanemo bez signala, baterije ili ne možemo dobiti liniju koju smo trebali.

Danas isto gledam na društvene mreže. Druženje i prijateljsku komunikaciju putem interneta pokušavam svesti na najmanju razinu. Od virtualnog puno mi je draže pravo druženje uz kavu, za stolom, u prirodi… Iz te perspektive virtualne društvene mreže eventualno mi mogu omogućiti komunikaciju s prijateljima s kojima sam izgubio kontakt zbog udaljenosti ili obaveza, te neposredniji kontakt s potencijalnim klijentima i investitorima od onog kojeg pruža web stranica. I zato vas pozivam da mi se sa svim pitanjima ili komentarima obratite i preko Facebooka ili Twittera.

Naglašavam da ću ove profile koristiti i kao osobne komentare i poglede kojima nije bilo mjesta na ovim službenim stranicama. Ova dva profila biti će neozbiljni dodatak ovim koliko-toliko ozbiljnim redovima.